LoGo

četvrtak, 01.03.2007.

I na kraju...


42. post na blogu.
Pa ovo je ipak bila priča, a svaka priča ima svoj kraj.
I ova je završila.
Da skinemo odmah na početku negativni krug...koji u biti ne postoji.
Naš kolega pjesnik je tako, malo meladramatično ostavio komentar, koji je njemu svojstven,
a oni koji ga poznaju dobro kao i mi, znaju da on voli da ga se čuje, pa makar trkeljao gluposti.
Pričam ti blues je i ovako izdržao jaaaako dugo. Ljudi, mi smo svirali aktivno skoro 2 godine bez ijedne jedine probe.
Uživali smo u svakoj minuti i bilo je neponovljivo glazbeno putovanje.
Dogovor je bio još prvo veče kad smo smišljali ime benda da kad se pogubimo u svojim filmovima, kažemo dosta.
I tako je bilo.
3 osobe koje su potpuno disimetrične u svakom pogledu, a kuže se samo u jednom. U glazbi. I zato je bilo tako jednostavno.
Iztulumarili smo sa gitarama kroz brdo srijeda, uživali u besplatnom pivu i dobrom društvu koje nas je slušalo i pjevalo s nama.
I mnogi su svirali s nama, pomogli smo nekima da shvate da mogu i sami raditi isto.
Odradili smo pionirski posao. Samo 3 gitare i blues. Rijetko. I zajebano. Ako nam ne vjerujete ili mislite da je lako, probajte.
A to vam je tak, treba otići kad je najbolje, zapakirati to sve u jedan paket i sačuvati za neke druge dane.
I to je ovaj blog. I to će biti jedan mali CD koji ćemo snimiti sebi za dušu sa nekim najdražim pjesmama koje smo svirali. Sačuvati i jedan program u kojem smo najavljeni, i sačuvana koverta u kojoj je bio prvi honorar. Da ne zaboravim, i jedna snimka svirke, i to ona na kojoj smo se najviše usrali, 2. po redu. Uh, skoro zaboravih, i snimka kad smo potpuno nejasno i misteriozno završili na HRT-u u Dobro Jutro Hrvatska.
I šta ćete više.
Uzmeš pivce, sjedneš s frendovima jedan dan i prisjetiš se kako smo se dobro zajebavali. I onda uzmeš gitaru i rokneš par stvari.
Tak da svima bude jasno, niš se ne raspada. Jednostavno više nemamo vremena.
Huljev se priprema za snimanje albuma sa Mangroovom i za prijemni u Grazu, osamostalio se, Ozziea sve više boli ruka dok svira, radi na tome da bude najbolji student kojeg je Vern vidio i polako da ni sam nije toga svjestan priprema temelje da postane milijunaš, a ja pišem toliko tekstova na poslu, da više nemam snage ni slovo izbaciti na blog, uživam u slobodnom vremenu kad imam sa svojom ženom života, psom i prijateljima.
I tako sad je vrijeme da kad se skupimo, odemo negdje na pivo i čekamo da nas drugi zabavljaju.
I naravno, bezobrazno egocentrično kritiziramo, kako smo mi imali bolju spiku.
I tako primite puno pozdrava od nas trojice....
...da vas sad ne nabrajam sve, ima vas hrpa...

Svima kapa dolje i pričajte svoje priče, a mi vam iskreno želimo da završi ko naša.

Pričam ti blues

- 21:56 - Pričaj... (8) - Printaj... - #

<< Arhiva >>